Skip to main content

Razgovor s povodom

Sagovornici

Radivoj Cvetićanin

Novinar

Početkom ovog leta u knjižarama se pojavila knjiga „Konstantinović. Hronika“ Radivoja Cvetićanina, sveobuhvatna hronika života i rada filozofa i književnika Radomira Konstantinovića. 

Autor Radivoj Cvetićanin je diplomirao književnost, bavio se novinarstvom i bio je savetnik predsednika Srbije Ivana Stambolića i predsednika Vlade SRJ Milana Panića, kao i prvi ambasador Srbije u Hrvatskoj od 2006. do 2009. godine.

Za časopis „Kolega“ Cvetićanin govori o svom delu, a na konstataciju da su bili prijatelji kaže da „nije siguran sme li da kaže da je „bio njegov prijatelj”, jer između njih je stajala generacijska razlika, i više od toga – Konstantinovićeva velika književna pojava”.

Naši su kontakti, ipak, bili vrlo neposredni. Jer, Konstantinović je bio takav – neposredan. Čovek vedrine. Spolja gledano jeste delovao strogo, ali njegova prava priroda bila je u toj običnosti. Pisao je kao Hegel, a sa ljudima u Ivanjici ili na Kalenić pijaci umeo je govoriti njihovim jezikom. Šta je obeležilo „naše druženje”? Moja stalna napetost da mu budem dostojan sagovornik, eto to – kaže Radivoj Cvetićanin. 

„Konstantinović. Hronika” je odlučio da će napisati pre pet - šest godina i kako kaže za „Kolegu”: „o Konstantinoviću su postojale, postoje i dalje, ogromne razlike u gledanjima i zbog toga što njegovo delo nije bilo dovoljno poznato. 

 - Bilo je poznato, naime, pre svega po „Filosofiji palanke”, i ona je bila jabuka razdora, izvorište jednostranih pristupa, bilo da se radilo o onima koji je podržavaju, bilo o onima koji je osporavaju. Ali, Konstantinović nije pisac jedne knjige i jedne teze. On ima izvanredne romane, radio drame – „Veliki Emanuel” je objavljen u svetskoj antologiji radio drame naporedo sa dramama takvih velikih imena kao što su Beket i Breht, zatim je tu raznovrsna književna i filozofska esejistika, pa blistavi portreti nekih naših pisaca, među kojima su Dositej, Vuk, Laza Kostić, Dis, tu su i kritike takođe. Bio sam uveren da bih jednom opsežnom knjigom, koja bi predstavila Konstantinovića ucelo, mogao da doprinesem da se književna publika, onoliko koliko je još ima, suoči sa jednim potpunijim, a onda i istinitijim piscem, i da bi na dobitku bili i ona, ta publika, i on – kaže Cvetićanin i dodaje da nikada nije zažalio što se latio dobrog posla koji je trajao oko pet godina.

 - Čitajući njegov ogromni opus, i istražujući njegov život, svaki dan sam imao izvanrednu priliku za uživanje u savršenostima jednog književnog stila, u jednom lucidnom posmatranju sveta… U konačnici, kao svaki veliki pisac, i Konstantinović je išao za tim da rešava zagonetku sveta. Pratio sam ga na tome putu. Moj je zadatak bio da to putovanje dam što vernije, i što jednostavnije. 

O knjizi se puno govori, a Radivoj Cvetićanin veruje da će se o njoj tek govoriti. U planu su tribine, promocije, okrugli stolovi, ali je uveren da je to pre svega zbog Konstantinovića, a ne zbog njega.

 - Ali, svejedno, u izgledu je jedan odličan razvoj događaja. Reakcije koje mi, inače, stižu, vrlo su laskave, bilo je i vrlo pohvalnih prikaza, i sve to prevazilazi moja očekivanja – kaže Cvetićanin. 

Radomir Konstatinović je rođen u Subotici, a Radivoj Cvetićanin kaže da „bio je, i nije bio, vezan za rodni grad”. 

 - Subotica nikad nije bila njegovo poetičko središte, dakle njegova spisateljska tema, ali je on Suboticu voleo zbog raznovrsnosti koju ona poseduje. To je njemu bilo važno, šarenilo, jednostavno rečeno, šarenilo ideja, nacija – bio je protivnik jedinstvenosti kao „zatvorene forme”. Zatvorenu formu doživljavao je kao smrt.

U istom gradu nekoliko puta propao je pokušaj da Konstantinoviću bude dodeljeno zvanje „Počasni građanin”. Grad nastoji da mu se oduži tako što je u planu da jedna od ulica ponese njegovo ime, a na njegovu rodnu kuću postavljena je tabla – obeležje. Osnovan je i Savet za očuvanje intelektualnog nasleđa Konstantinovića. 

 - I pored svih kontroverzi, Subotica održava sećanje na svog velikog sugrađanina, kako tako. Ne treba tu da preskočimo zasluge Ištvana Pastora, koji je vrlo solidan konstantinovićevac. „Filosofija palanke”? Ona je do sada imala svoja dva života. Jedan kada je, pre skoro pedeset godina, objavljena, i drugi, kada je, u vreme raspada Jugoslavije, nanovo aktuelizovana – kada je patrijarhalna srpska civilizacija, kojom se ona na određeni način bavi, izronila na svetlo dana sa svim svojim očajnim atributima. Ne isključujem da će imati i treći, i ko zna koji još život. To je filozofska knjiga, koja preskače epohe.

Teško je za Cvetićanina biti sažet, kada je u pitanju Konstantinović i njegovo delo. Knjiga ima osam stotina stranica.

 - Bio je lep čovek, to su svi svedočili. Bio je gospodin čovek, takođe, niko nije propustio da naglasi. Nekad sretan, nekad nesretan, nekad samouveren, nekad slab, ali - uvek upućen na težak rad: živeo je celog života od svojih deset prstiju. Delo koje je stvorio je monumentalno. Već sam negde rekao da je vreme da stane uz delo Andrića i Crnjanskog – poručuje Cvetićanin. 

Za odnos Radomira Konstantivnovića sa ocem Mihailom, pravnikom, tvorcem Zakona o obligacionim odnosima, dekanom Pravnog fakulteta u Beogradu, ministrom…, kaže da se „obično uzima da je predstavljen u poslednjem Konstantinovićevom romanu „Dekartova smrt”. 

 - Tu je uistinu mnoštvo indikacija, biografskih momenata, ali ne smemo se zatrčavati – taj je roman ipak fikcija. U svakom slučaju, iz prepiske, iz drugih dokumenata, ne samo, dakle, preko literature, može se videti da je odnos oca i sina bio sve samo ne jednostavan. Strog otac – to je osnovna predstava o Mihailu koju dobijamo iz sinovljevih izvora. Ali, bio je to i odnos pun međusobnog uvažavanja. Radomir je držao do Mihailovog pravničkog ugleda i do Mihailovih političkih ideja. Mihailo je, pak, vrlo posvećeno pratio sinovljev književni i filozofski razvoj, i uspon. Radomir je, međutim, dvaput „prekršio” očev zavet: upisao je Mihailovo ime na spomenik na grobu (Mihailo to nije hteo), i objavio je knjigu „Politika sporazuma”, opet protivno očevoj volji. Ne bi se moglo reći da je to bila neka sinovljeva nesolidnost – Mihailova knjiga sadrži njegova sećanja i dnevničke beleške iz vremena kad je, pred Drugi svetski rat, bio ministar u Cvetkovićevoj vladi, i sin, Radomir, mislio je da taj dragoceni materijal ne sme ostati nepoznat javnosti i istoričarima. Što se mene tiče, postupio je ispravno – zaključuje Cvetićanin.

Kroz intimne razgovore sa sudijama, advokatima, pravnicima praktičarima, duboko smo zaronili u profesiju

Aktuelnosti i gorući problemi u sferi prava i društva uopšte.

Izveštavanje sa lica mesta, delić atmosphere sa stručnih savetovanja i drugih skupova u okviru pravne delatnosti

Osvrti i stručne kritike u domenu kulture i umetnosti

Eminentni stručnjaci vode Vas kroz pravne teme

Kratka forma u kojoj dva sagovornika nezavisno odgovaraju na ista pitanja, svako iz svog ugla

Svojevrsni rečnik pravnih termina

Problemi i moguća rešenja za smanjenje negativne međunacionalne tolerancije u praksi iz ugla pravnika praktičara

Besplatno!

U mogućnosti ste da potpuno besplatno, na Vašu kućnu adresu, primate naredne brojeve časopisa „Kolega“. Ukoliko pak želite da prestanete da primate naš časopis, obratite nam se putem adrese elektronske pošte.

Ukoliko se prijavite, na Vašu adresu će svaka tri meseca, stići bilten Kolega koji će Vas uputiti u aktuelnosti iz Vaše struke.