Skip to main content

Od promene teksta važnije je da se Ustav poštuje i sprovodi efikasno u život

Od promene teksta važnije je da se Ustav poštuje i sprovodi efikasno u život
Sagovornici

Dr Tamaš Korhec

Sudija Ustavnog suda
Ustavni sud Srbije

Profesor dr Tamaš Korhec, vanredni profesor Fakulteta za pravne i poslovne studije „Dr Lazar Vrkatić“ u Novom Sadu, sudija Ustavnog suda Srbije, u razgovoru za „Kolegu“ govori o vrhuncu svoje karijere, ustavnim promenama, Pravosudnoj akademiji i na koji način obogaćuje poslove koje veoma uspešno paralelno obavlja.

Dužnost sudije Ustavnog suda preuzeo je krajem prošle godine, a kako Ustav i zakon dozvoljavaju da bude u punom radnom odnosu na fakultetu prof. dr Korhec predaje u Novom Sadu, sudi u Beogradu, ali i dalje živi u Subotici, na Paliću. Nakon 11 meseci od imenovanja za sudiju, u godini kada obeležava 25 godina rada u pravničkoj profesiji, kaže da se oseća izvanredno.

- Mislim da su se stvari konačno poklopile u mom životu. Veoma je intenzivan kombinovani posao jer moram sto odsto da ispunim očekivanja i norme i na fakultetu i sto odsto normu na sudu. Posao me ne ispunjava samo duhovno već i fizički i vremenski. Naravno, to nije jadikovanje, niti žal, ja sam radostan i ispunjen u svom poslu, ali posla stvarno ima dovoljno. Ponekada je to zamorno pošto ja nikada Suboticu nisam napustio. Već 17 godina me posao veže za neke druge gradove, do sada za Novi Sad, a sada i Novi Sad i Beograd. To je kombinacija mog lokal patriotizma, jednostavno osećam se najbolje u Subotici bez obzira što je to dodatan teret. Čovek uvek mora da plati cenu, a cena toga da živim u sredini u kojoj najviše volim jeste da putujem. To je za mene potpuno prihvatljiva cena. Mislim da sam posle 25 godina stigao na vrh profesionalne karijere  pošto se četvrt veka bavim javnim pravom. Od diplomiranja sam se bavio ustavnim pravom, ljudskim pravima i upravnim pravom. To i predajem na raznim fakultetima, pošto sam sve do početka ustavno sudskog poziva bio gostujući profesor još na različitim fakultetima, pre svega u Mađarskoj, ali to sada ne mogu jer nemam vremena i zakon je jasan, omogućava profesuru u zemlji, ali ne i u  inostranstvu. Ostaje mi naučni rad u inostranstvu. Redovno publikujem i učestvujem u raznim konferencijama, ali nastavu moram da pauziram u Segedinu, Budimpešti i Đeru – kaže dr Korhec. 

- Neko spominje Evropski sud za ljudska prava ili Međunarodni sud pravde u Hagu, ali ni jedan ni drugi nisu izazov za mene kao Ustavni sud, jer oni su vezani za međunarodno javno pravo što meni nije uža specijalnost, a sa druge strane sud u Strasburu je isključivo vezan za Evropsku konvenciju i ja ga ne bih doživljavao kao veći profesionalni izazov od ovoga što sada radim. Za mene lično nema većeg izazova nego raditi u Ustavnom sudu Srbije i pokušati da svojim znanjem, umećem i stečenim iskustvom, biću malo i patetičan, doprinesem izgradnji vladavine prava. Sa druge strane ovih 25 godina imaju dve karakteristike u profesionalnoj karijeri. Prva je da sam se uvek bavio pravnom naukom, od rada na magistarskoj tezi, doktoratu, gostujućim predavanja na fakultetima, kasnije i na katedri kada sam postao docent pa profesor. Uvek sam se bavio teorijom, pisanjem, izučavanjem, a pored toga uvek sam radio nešto u praksi, dakle, stvarao sam pravo, pravni poredak ili u normativi pišući zakone, projekte zakona ili donošenjem pojedinačnih akata kao starešina uprave. U advokaturi sam bio četiri godine u advokatskoj kancelariji moga oca na početku karijere i imao sam različitih prostora za praktičan pravnički poziv i nikada se nisam odvajao od njega, ali sam prvi put sudija. Po mnogim pravnicima sudijski poziv je vrh karijere i zahteva najviše pravničkih veština. Činjenica je i da je ovo vrh i tog poziva jer Ustavni sud je na vrhu piramide sudske vlasti. Drugi spoj je da sam se bavio sa veoma različitim stvarima. Bez obzira što veoma cenim ljude koji 20 i 30 godina provedu radeći isti poziv, ja sam pomalo nemirne prirode i uvek sam tražio nove izazove i tako sam od advokature stigao do uprave, od uprave do zakonodavstva i sada na sud. Na ovaj način mogao sam iskusiti mnogo štošta i nadam se da to sada sve mogu da spojim u svoj doprinos jurisprudenciji, odnosno praksi Ustavnog suda – kaže profesor dr Tamaš Korhec. 

Za njega je sreća što nije morao da se opredeli za jedan ili drugi poziv i kaže da i „nadalje pokušava da oplemenjuje jedan poziv drugim i obrnuto“. Dok studentima proširuje vidike ubacivanjem iskustava iz rada samog Ustavnog suda i to ne samo iz ustavnog već i upravnog i upravno procesnog prava, pravosudnog sistema i obrnuto, u sudu kada je reč o doktrinarnim pitanjima, teorijsko znanje uporednog ustavnog i uporednog upravnog prava ugrađuje u tu jurisprudenciju suda. 

- Pošto sam doktorat i master radio na američkom univerzitetu i taj deo pravnih iskustava mogu malo više primeniti nego neke druge kolege, bez obzira što i oni imaju znanja. Ustavni sud je kolektivno telo, mogu predložiti i inicirati neku odluku, ali konačno svi zajedno odlučujemo, ali tu vidim svoju komparativnu prednost. Profesura i rad u sudu se oplemenjuju, nikada to nisam suprotstavljao. Naravno, čovek mora da vodi računa u kojoj je ulozi i ne sme da izgubi kompas – kaže prof. dr Korhec. 

Kako Srbiji predstoje ustavne promene, prof. dr Korheca smo pitali koje su po njegovom mišljenju manjkavosti Ustava i šta bi trebalo učiniti da se one otklone.  

- Funkcija Ustavnog suda je da štiti Ustav, naša uloga nije da ga menjamo, niti da ga kritikujemo ili predlažemo njegove izmene. Moramo biti svesni da Ustav donosi i menja ustavotvorna vlast, a to je Narodna skupština i narod na referendumu. Uopšte ne pretendujem da prejudiciram ili da utičem na ustavotvornu vlast kao sudija Ustavnog suda, ali sa druge strane ne bežim od pitanja, jer kao profesor ustavnog prava redovno predajem o tome studentima i to sam pisao u više svojih radova. Moje mišljenje, za razliku od mnogih, je da je kod nas mnogo važnije da radimo na tome da se Ustav poštuje i sprovodi efikasno u život nego da li ćemo tekst ustava promeniti. Po istraživanjima javnog mnjenja ogromna većina građana Srbije nema nikakvu predstavu o tome kakva prava ima, šta se sve nalazi u Ustavu. Dakle, naš zajednički zadatak je da, ako želimo ustavnost i vladavinu prava, da širimo svest o tome šta su to ustavna prava, šta je sve u ustavu i kako je regulisano. To nije bitno samo za običnog glasača ili građanina nego za sve koji rade u državnom aparatu. Mislim da čak i tamo imamo često manjak svesti o nekim ustavnim principima. Kada bih naveo šta je na drugom mestu jako važno istakao bih, a to nisam ja rekao, već Venecijanska komisija koja je savetodavno telo za ustavna pitanja Saveta Evrope. Oni su čim je donet Ustav Srbije izneli analizu ustavnog teksta. Ono što je bilo najmarkantnije u toj analizi i kritici, koja nije politička kritika već stručna, je bilo da je po pitanju pravne savršenosti, načina izražavanja teksta on nedopustivo manjkav, neprecizan, nepotpun, nedorađen. Kada je donet ovaj Ustav izostala je faza nakon političkog usaglašavanja faza u kojoj bi sam tekst prošao proceduru stručne revizije i poštenu parlamentarnu proceduru. Naime, ovde je parlametarna procedura trajala jedan dan. Citiram Venecijansku komisiju, a njihov krajni zaključak je da naš Ustav u tom nekom zanatskom tehničkom obliku više liči na nacrt zakona nego na konačan Ustav. I za mene je to najveći nedostatak jer otežava primenu. Ima stvari koje se višestruko ponavljaju u različitoj formi, ima stvari koje su u koliziji, nisu u harmoniji, ima terminoloških nedoslednosti. To otežava tumačenje i primenu i nama u Ustavnom sudu i svakome ko tumači i primenjuje ustavne odredbe. Sa druge strane ta nepreciznost na neki način ugrožava prestiž Ustava, a Ustav je pravna svetinja, najviša norma koja određuje sve ostale norme iz kojih ceo pravni sistem izvire, sadržava vrhovne vrednosti na kojima se temelji društvo i država i on mora da bude isklesan akt, najfiniji iz najboljeg materijala. Mora da bude zakon nad zakonima ne samo po pravnoj snazi već i po perfektnosti tog akta. Ono što bi bilo važno, a stvari ne idu u tom pravcu, je da se ovi nedostaci isprave, ali to bi zahtevalo jednu široku reviziju, naime jako je puno članova gde bi morala neka tehnička intervencija da se izvrši – kaže prof. dr Korhec i dodaje da je za njega na trećem mestu po pitanju izmene Ustava ono što je sada u fokusu diskusije, a to je ono što je Srbija obećala u postupku pridruživanja EU u pregovaračkom poglavlju 23. da će izmeniti i izvršiti reviziju Ustava do kraja godine vezano za položaj sudova i drugih pravosudnih organa, izbor i mandat sudija. 

- Govori se sada i o mnogim drugim stvarima, u vezi promene Ustava, svako bi ono što je njemu važno ili što mu smeta da ispravlja i to je potpuno legitimno, ali ne znam kako će se taj proces završiti. Ono što lično mislim i to sam i napisao u jednom tekstu je da su kod ustavne revizije ruke ustavotvorca donekle vezane osnovnim vrednostima koje kontinuirano postoje i zaštićene su u Ustavu, ne samo ovom, nego i u prethodnim ustavima Srbije i tu bi svaka intervencija bila teško prihvatljiva sa nekog stanovništa ustavnog legitimiteta promena. Tu bi trebalo voditi računa do koje mere se ulazi u promene – poručuje profesor dr Korhec.

Na pitanje šta misli o uvođenju sudskog precedenta na  „mala vrata“ i da li je to lek za sudsku praksu kaže da to ne znaju ni od njega mnogo bolje obavešteni ljudi. Ali, kao neko ko dobro poznaje mađarsko pravosuđe, upoznao nas je sa situacijom u Mađarskoj. 

- U Mađarskoj je uvedeno pravo Vrhovnog kasacionog suda, da na opštoj sednici zauzme pravno shvatanje o jedinstvenoj primeni prava koje je podignuto na nivo zakona. Naš Vrhovni kasacioni sud isto ima ovlašćenje da u cilju ujednačavanja sudske prakse zauzme opšte stavove u nekim pravnim pitanjima koja se pojavljuju pred sudovima u vezi primene i tumačenjima zakona. Oni imaju istu svrhu kao što je uvođenje precendentnog prava u mađarskom pravnom sistemu, samo on nije formalan izvor prava. Praktična razlika je kada imate precedentno pravo onda se vaš tužbeni zahtev i presuda suda može isključivo zasnovati na tom precendetu, nije potrebno da se pozovete na zakon i odluku možete zasnovati na tome da je najviši sud odlučio da u toj situaciji pravna posledica bude takva. Dakle, to postaje zakon. U našem pravnom sistemu shvatanja najviših sudova su samo indirektno zakoni, naime, ako se jedan sud ne pridržava tog shvatanja taj sud mora da računa da njegova presuda neće opstati u pravnom poretku.   Što se tiče efekata ne vidim veliku razliku u tome. Razlika je više u tome kako će se ponašati akteri kod izrade presuda, kod pripremanja tužbi. U jednom slučaju oni mogu zasnovati tužbeni zahtev direktno na tome, u drugom moraju navesti zakon ali i naravno i način kako to Vrhovni sud tumači jer će to najverovatnije opredeliti ishod celog spora. Zagovornik sam evropskog kontinentalnog prava, mislim da ne moramo da napravimo korake u pravcu precedentnog prava ako sudovi poštuju stavove i shvatanja viših sudova, ako najviši sudovi zauzmaju jasan stav u nekim otvorenim ili problematičnim pravnim pitanjima onda imate veoma slične efekte. Problem je ako nema te doslednosti. Kod nas najčešće predstavlja problem da imamo situaciju kada prođe više godina a različta veća najviših sudova presuđuju u bitnoj istoj činjeničnoj pravnoj situaciji različito. Ustavni sud često interveniše u ovim situacijama i moram priznati ove stvari stižu do nas kada najviši sud različitim većima različito tumači pravo, negde priznaje pravo, negde odbije i to naravno nije dobro. Tu bi bilo važno da najviši sudovi što više ispune svoju ulogu koju imaju i sada, da ujedničavaju praksu nižih sudova. To doprinosi pravnoj državi i pravnoj sigurnosti – kaže prof. dr Tamaš Korhec.

Smatra da je primarna ideja Pravosudne akademije (PA) bila za pohvalu, ali da ona danas nije po svemu institucija kakva je trebalo da bude. 

- Ideja da se u sistem obučavanja budućih sudija uključi specijalizovana obrazovna institucija nakon završenog fakulteta i nakon pravosudnog ispita ili u toku tog procesa je nešto što je za pohvalu iz razloga što se naš kontinenatalni evropski sistem obučavanja i studiranja na smeru pravo zasniva u velikoj meri na teorijskoj nastavi. Tradicionalno imamo malo praktičnog rada i praktičnog razmišljanja. Ovde se često gubi suština pravničkog poziva a to su pravničke veštine, to je pravničko razmišljanje. Moguće je da neko završi sa veoma visokom prosečnom ocenom studije prava  a da zapravo nikada nije testiran da li ima pravničke vrštine  ili sklonosti ka njima. Upravo zbog ovog nedostatka važno je da se razvijaju te veštine u nekoj drugoj instituciji. U praksi se dešavalo da su te veštine tokom rada izgrađivane ili se ispostavilo da neko nije za pravnički poziv jer mu jednostavno mozak ne radi kao pravniku. Tu je PA trebala da odradi posao, da pomogne i usmeri buduće vrhunske sudije u tom pravcu, da ono što na studijama prava nije savladao student kasnije to dobije na organizovan način. Povratne informacije, za razliku od početnih informacija, su da nema dokaza da se tamo stiče vrhunsko znanje, a sa druge strane vidimo tendenciju da se PA želi nametnuti kao nešto što je jedini pravi merodavan način da se utvrdi da li je neko sposoban za sudijski poziv ili javno tužilački poziv. Da se na neki način stekne kontrola ko će moći da uđe u pravosudni aparat i to je veoma opasna tendencija. Jer ima izvanrednih pravnika koji ne pohađaju na PA i ne bi bilo dobro da se oni teraju na PA i da put do suda ili tužilaštva vodi isključivo preko PA. Sama institucija nije izgradila renome kao Harvard ili Oksford ili neka institucija koja stvarno zavređuje da bude jedina odskočna daska za taj poziv. Svaki monopol ili čak indirektni monopol u ovom trenutku bi više štetio i ako bi stvar krenula u tom pravcu mislim da nije vreme. To što PA postoji je dobro, ali da se ide u pravcu da se preko PA  monopoliše, da to budu jedina ulazna vrata u pravosuđe, mislim da za to nije ta insitucija, ni po transparentnosti, ni po tome ko tamo predaje, zašto predaju oni, zašto ne drugi – kaže prof. dr Korhec. 

U Ustavnom sudu je jedini sudija Mađar i jedini je katolik. U šali kaže da je „po mnogo čemu u tom sudu bela vrana ili crna ovca“, ali nijedna od navedenih stvari nije ustavna kategorija, već se jedino prilikom izbora vodi računa o heterogenosti i različitim uglovima gledanja prilikom donošenja odluka zbog čega je, između ostalog, bio idealan kandidat iz Vojvodine.

- Kao nekome ko nikada nije napustio Suboticu iz te perspektive se možda neke stvari čine drugačije i preko te perspektive mogu da obogatim diskusiju u sudu, da dam doprinos čoveka koji je iz nacionalno mešovite sredine jer Subotica drugačije gleda na jezička prava, na obrazovanje, na maternjem jeziku. To su stvari koje iz možda neke druge perspektive potpuno dobronamernom čoveku nisu vidljive kao što meni neke stvari nisu vidljive koje su daleko od moje sredine. U tom pogledu je to korisno i ja svesno želim na taj način da dam doprinos radu suda. Zato sam izjavio prilikom izbora da sam se u svom dosadašnjem profesionalnom radu puno bavio pitanjima regionalizacije, teritorijalne decentralizacije, zaštite manjinskih prava i sve čime sam se bavio u praksi i teoriji želim da kao svoj doprinos dam i u radu Ustavnog suda. Ali to ne znači da mene posmatraju ili da ja sebe posmatram tako da sam u sudu Tamaš Korhec Mađar iz Vojvodine. Sebe posmatram kao ravnopravnog sudiju i profesionalno želim u tom poslu maksimalno da dam doprinos u skladu sa svojom zakletvom, Ustavom i zakonom uz dodatak da upravo neka moja svojstva mogu dati doprinos kvalitetu. Diskusije koje vodimo, te intelektualne debate često dovode do novog kvaliteta. Bilo je situacija kada sam  preokrenuo moje kolege u odnosu na njihova polazna stanovišta u jednom predmetu, a bilo je i obrnuto, da sam ušao u predmet sa stavom da ću glasati „protiv“, a da sam nakon debate prihvatio arumente mojih kolega i glasao „za“. Razlika u odnosu na atmosferu u politici kada su stranački interesi u pitanju, kada je hijerahijsko izdata naredba i pojedinac se prilagođava tim naredbama i interesima, je što u sudu ima otvorenosti, vodimo profesionalnu debatu i nama niko nije, niti sme da naredi u kom pravcu da u jednom predmetu odlučimo. To je za mene veoma relaksirajuča stvar.

Za sudiju Ustavnog suda predložio ga je Savez vojvođanskih Mađara, stranka čiji su članovi nezadovoljni politikom lidera osnovali Mađarski pokret, a među osnivačima je bio i prof. dr Korhec.

- Tri nedelje sam ćutao nakon objave o mojoj kandidaturi. Nisam želeo da kometarišem pošto je bilo potpuno neizvesno da da li ću biti predložen ili ne. Bez obzira na medijsku ujdurmu svesno sam ćutao i nisam nikome ništa povodom toga izjavljivao. Kada sam imenovan ispiričao sve što imam u vezi toga i bio sam maksimalno iskren i nemam puno tome da dodam. Već sam rekao da se izvanredno osećam u svojoj koži i iskreno mislim da nikoga i ništa nisam izdao, a naročito nisam izdao nikakvu ideju za koju sam se zalagao, a posebno nisam ništa uradio zarad neke svoje lične dobiti koja bi bila u bilo kom smislu nemoralna. Prihvatio sam ovaj novi poziv i bez bilo kakvih zaduživanja prema bilo kome i ponavljam nikome ništa obećao da bi postao sudija Ustavnog suda – rekao je dr Korhec. 

Kroz intimne razgovore sa sudijama, advokatima, pravnicima praktičarima, duboko smo zaronili u profesiju

Aktuelnosti i gorući problemi u sferi prava i društva uopšte.

Izveštavanje sa lica mesta, delić atmosphere sa stručnih savetovanja i drugih skupova u okviru pravne delatnosti

Osvrti i stručne kritike u domenu kulture i umetnosti

Eminentni stručnjaci vode Vas kroz pravne teme

Kratka forma u kojoj dva sagovornika nezavisno odgovaraju na ista pitanja, svako iz svog ugla

Svojevrsni rečnik pravnih termina

Problemi i moguća rešenja za smanjenje negativne međunacionalne tolerancije u praksi iz ugla pravnika praktičara

Besplatno!

U mogućnosti ste da potpuno besplatno, na Vašu kućnu adresu, primate naredne brojeve časopisa „Kolega“. Ukoliko pak želite da prestanete da primate naš časopis, obratite nam se putem adrese elektronske pošte.

Ukoliko se prijavite, na Vašu adresu će svaka tri meseca, stići bilten Kolega koji će Vas uputiti u aktuelnosti iz Vaše struke.